Javascript must be enabled in your browser to use this page.
Please enable Javascript under your Tools menu in your browser.
Once javascript is enabled Click here to go back to NIKAD HEROIN
gototopgototop
Nema online članova
feed image
feed image
feed image




O Damiru
četvrtak, 28 april 2011 07:54
Damir umire u svojoj tridesetdrugoj godini potpuno sam. Narkoman je od svoje šesnaeste. Lečen je hiljadu puta, izlečen je isto toliko… hiljadu puta se skidao, navodno uvek uspešno, i uvek počinjao iznova i iznova. Nema mu spasa. Bar tako kaže, i ja bar tako mislim… Deo jetre mu je odstranjen. Želudac mu je u potpunosti uništen. Sve na njemu otkazuje. Koža menja boju. Ima hepatitis, ima strašne bolove… Lice mu je skroz sasušeno, izborano i unakaženo nesvakidašnje velikim podočnjacima. Telo sve više počinje da bazdi na trulež, izgleda starije od mnogih staraca, izgleda kao sopstvena karikatura, izgleda kao sopstvena senka, ili na nešto što je još gore od svega toga…

Damir ima još dosta toga, da ti ne pričam, ali nema, što je najgore, nema ljude oko sebe. Nema apsolutno nikoga. Mrak popločen mrakom. Ne kupa se. Ni ne planira da se kupa. Ne priča, jer ni nema šta da kaže… Prepušten je na milost i nemilost sebi. Prepušten je valu beznađa koje ga rastura… Svuda su ga vodili, dok su naravno mogli – od manastira do komuna, od najpoznatijih stručnjaka pa do nadrilekara – svi su obećavali brz i lak oporavak, svi su obećavali sve, dok, realno, niko od njih nije mogao ništa da uradi. Ili on, realno, nije mogao ništa od toga da prihvati, đavo će ga znati…

Uglavnom, on se spašava tako što se lagano predaje, on se bori tako što se ne bori uopšte, on se bori tako što odustaje od svake borbe…

Stariji je od mene desetak godina. Ne više. U daljem smo srodstvu, ali ništa bitno. Nije me primećivao sve do nedavno, do pre par godina, samo bi prošao pored mene i okrenuo glavu na drugu stranu, ali to je najmanje važno… Oduvek je bio privlačan devojkama, i to isključivo mlađim od sebe, nikako svojoj generaciji. Oduvek je bio najglasniji u društvu, uvek doteran, markantan, pun love. Uvek je imao neki svoj fazon, iako na njemu, naravno, nije bilo ništa njegovo. Međutim, sada, otkako su mu se sva vrata zatvorila, otkako su mu svi finansijski izvori presušili (porodični sponzori bankrotirali ili poumirali), otkako je sa solidnih devedeset spao na mizernih pedeset kilograma, odjednom je počeo da dolazi kod mene, da me posećuje…

Živimo, naime, u istom selu, samo nas dve ulice razdvajaju… Obojica smo deca iz grada koja su silom prilika morala da napuste isti taj grad. Obojica smo tražili neki svoj duhovni mir, neko svoje utočište. On zato što je bežao od drugih a ja zato što sam tražio sebe… Ne znam, samo se pojavi odnekud na vrata, bane kao provalnik, javi se bez pozdrava, pruži mi ruku kao da mi pruža mrtvog pacova, uđe i to je to… Isuviše je tih, preosetljiv, glas mu je slabašan, gotovo nečujan, toliko je ponižen da ne možeš ni da ga uvrediš. Malo me se stidi, više me se plaši. Za tili čas se pretvori u dete, u dete koje je u fazi puberteta, dok se ja, odjednom, od nekoga ko je do nedavno pokorno sa strahopoštovanjem postavljao pitanja pretvorim u odraslog čoveka koji samouvereno daje odgovore…

Razgovaramo ponekad. Pričamo o svemu. Niti on meni može nešto posebno da pomogne, niti ja njemu, ali se poprilično dobro razumemo. Da. I to najverovatnije zato što se ni ne trudimo da razumemo jedan drugoga. Obojici kao da je svejedno. Mene ne zanima šta drugi misle, šta će reći, njega ne zanima uopšte da misli, niti realno može… Isto kao što je on navikao da sluša moju priču o sreći, isto tako sam ja navikao da slušam njegovu priču o nesreći. Isto kao što on ravnodušno doživljava moj život, bez emocija, tako bih ja, verovatno, doživeo i njegovu smrt. Mada, sumnjam… Trudi se da mi smeta što manje, i uspeva mu, dok se ja trudim da mu pomognem što više, ne znam da li mi uspeva. Niti on očekuje nešto posebno od mene, niti ima prava, niti ja očekujem nešto naročito od njega, niti mogu…

Nije najstrašnije što nema šta da jede, najstrašnije je što više ni ne može da jede. Nema ko da ga opera, nema ko da mu pomogne, nema bukvalno nikoga… Živi sam samcijat u toj kući, nasamo sa neokrečenim zidovima i paučinom, u toj pustari koja je do pre par godina bila jedna od najživljih kuća u selu, dok je sada leglo demona – tipična narkomanska jazbina, skladište promašaja, deponija ljudskih ostataka… Spuštene roletne, sve zatamljeno, kuća samo što se ne sruši, ograda srušena odavno, svuda korov, svuda pseća govna i razbacane stvari po dvorištu, tačnije otpad, miris ustajalosti, miris očaja. Nigde nikoga – ni u kući, ni oko kuće a iskreno ni u selu. Sve napušteno, sve prepušteno valu vremena na završnu obradu…

To selo je nekada predstavljalo život, rađanje, radost, kao i ljudi koji su živeli u njemu, dok danas, predstavlja samo smrt. Tek poneki starac zaškripi ulicom, podseti na poslednje trzaje čovečanstva, ili malobrojna rodbina koja dolazi, jednom u pet godina, da poseti iste te starce, i to je to…


komentari

avatar Trustno1
0
 
 
jel ovo istinita prica? jezivo deluje. iako se ne drogiram vise od 6 god. imam osecaj da i mene ceka slican kraj. hepatitis, raspadanje, podocnjaci preko cele zute, sive, crne, zelene face. uzas. neke stvari ne mogu da se promene. jednostavno su greske koje smo pocinili suvise prevelike. zato apelujem na sve koji su na pocetku narkomanskog staza da skupe samo malo snage i hrabrosti i da se otarase tog djubreta sto nam je unistilo pravo na zdrav zivot !!
B
i
u
Quote
Code
List
List item
URL
Ime *
objavi komentar
Odustani
avatar Volim cokoladu
0
 
 
Covece,strasno!Nisam narkoman ali sam htela da probam lsd,i to sve me neverovatno privlaci,ne znam zbog cega,znam da ne bi trebalo da me to toliko zanima,ali sta cu?Ceo dan mi je u glavi lsd.Obicno kad me spopadnu takve misli idem na trcanje,vozim bajs,rolere,ali danas sam bila sa drustvom na izlet i nikako da mi to ispari iz glave i sada mi je najgore sama sam,ne ide mi se napolje,nervozna sam,sve mi smeta.
Svaka cast coveku koji je ovo napisao,nasao je prave reci i sve je tako dobro opisano...
B
i
u
Quote
Code
List
List item
URL
Ime *
objavi komentar
Odustani
avatar nema predaje
0
 
 
Svakom heroinsko zavisniku je prica ista i ceka ga isti kraj. iskreno mislim,po tvojoj prici, njemu nema spasa i samo broji dane. Ne zameri mi zbog mojih surovih reci ali je tako. imam tri ortaka koji dele njegovu sudbinu, ali on je u prednosti jer bar ima tu trosnu kucicu i ima gde da odspava, ovi spavaju na ulici a sva trojica su bili super sredjeni i vidis gde ih je droga dovela. ljudi jednostavno nece da prekinu i ne mozes im niko pomoci jer sami sebi ne zele pomoc. Najgore u svemu tome je sto ih u srbiji ima sve vise i vise a nasa zemlja ne preduzima adekvatne korake i svojim demokratskim potezima tera omladinu na najlaksi beg od realnosti a to ti je brate moj heroin. Roditelji, najbolji prijatelji,uvek zadnji saznaju da im je dete narkoman. Nedostatak novca im opterecje mozak,racuni,hleb,struja, sve to tera porodicu na desetocasovni rad i nema se vrema nizasta drugo.radis i spavas i naravno neizbezna televizija kao uteha,kao sve je lepo i super uz velikog brata,farmu i niz drugih rijalitija.. slabo se vremena posvecuje deci i njihovim problemima.preokupiranost. Tesko je priznati ocu i majci da si na dopu ali kad to priznas, prvo sebi, pa njima i zelis da se skines sa sranja i kada oni to u tvojim ocima vide, tu nastaje tvoje ponovno radjanje, tvoj novi zivot ...njima si ti najvazniji i oni tebi. Posle nekoliko godina strejta svatis da si bio totalni idiot i pitas se zasto ti je to uopste trebalo ali jbg. Polako se socijalizujes i uzivas u zivotu jer je zivot najbolja droga i treba je uzivati na najbolji nacin. e samo da ti pohvalim teks,odlicno opisan zivot jednog narkomana... pozz od bivseg heroinskog zavisnika
sreda 04 maj 2011, 00:50
postavi odgovor
B
i
u
Quote
Code
List
List item
URL
Ime *
objavi komentar
Odustani
avatar pirana-kv
0
 
 
Nasa drzava nema nikakvu taktiku i strategiju u lecenju i suzbijanju narkomanije niti se okrecu tom problemu i suvise su zauzeti rasprodaji svega sto vredi i kako da napune svoje dzepove a ovaj narod teraju u propast,kad ste culi na tvu zadnji put da se prica o narkomaniji ja nepamtim ni radio a kamoli Tv emisiju posvecenu tom problemu jedini nacin lecenja narkomanije u Srbiji jeste metadonska terapija,odes kod doktora i kazes mu ja sam narkoman hocu da se lecim a on ili ti prepise blokatore ili te sutne na metadon i momentalno si se uhvatio za brzi voz!!! Ova prica i ako je istinita i ako nije sve jedno treba da se forsira medju ljudima i mladima i ne samo ova nego uopste ovakve stvari i to u sto vecoj kolicini da se jednostavno ogadi ljudima droga i onima koji su na samom pocetku!!! Cim si pomislio da uzmes nesto i na kraju je uzeo zavrsio si karijeru,heroin uradi jednom uradices i drugi put garantujem i za godinu,dve opet ces tako i krenuo si polako ali sigurno djavolu u zagrljaj!! Ja apstiniram uspesno bez ijednog recidiva evo dve godine,znam da nije mnogo ali za mene jeste i svakog meseca i svake godine se sve bolje i jace osecam i sve sam dalji od toga i od svoje proslosti,znam da nebih imao snage da ponovo sve prezivim kad bi se nedao bog ponovo navratio i to bi bio moj da kazem srecan kraj,tu bi moj zivot bio zavrsen!!! Zato svako ko je poceo da se drogira neka prekida nemoj te biti zaslepljeni i u zabludi ma sta ovaj prica ja mogu da prestanem kad god hocu nemoj te biti u fazonu ma sta tebe briga sta ja radim to je moj zivot gledaj ti sebe,prihvatite svaku pomoc i savet koji je dobar i pozitivan po vas,svako ko je krenuo da apstinira neka bude jak i kad mu bude tesko neka se trudi iz petnih zila jer nekaze se bezveze sto te ne ubije to te ojaca,okanite se djavolje srece jer u Srbiji ce biti jos teze pogotovo za narkomane a i za one koji su to bili,mi smo zadnja rupa na svirali svi ljudi koji su uspeli da se skinu oni su i dalje u ocima drugih ljudi narkomani zato nemojte da zapecatite sebi sudbinu i nadenete taj naziv bice mnogo tesko opstati posle toga kao sto je i meni tesko sada a i jos masi ljudi koji su u istom problemu,dve godine nemogu da nadjem posao iz raznoraznih razloga,stalan posao sve nesto na etape i kratkorocno i to ako ubodem dobro je a glavni razlog je to sto sam bio narkoman,zivi srecno koliko god je moguce u ovom ludom vremenu i ovoj teskoj Srbiji nezagorcavajte sebi zivot,nijedna rec nije napisana bezveze vec iz iskustva svi mi delimo istu sudbinu i nailazimo na iste prepreke,nisam odavno pisao a ni javljao se tako da poszdravljam sve ljude i drugare sa sajta koji me poznaju,dobro sam,zdravo sam i dalje nepokolebljiv,ozidan zidinama spasa od heroina!!! cuvajte se ljudi sta drugo da vam kazem,kad prodje sve i kad preskocite sve prepreke na putu ka ozdravljenju videcete kako je zivot jos lepsi nego sto je bio cenicete slobodu zivljenja i svaki dan bez kesice u dzepu kao zivto i imati taj neverovatan osecaj slobode,svakog jutra ce te se buditi nasmejani i srecni sto ste se otrgli ropstva,bukagija i lanaca e to je neverovatan osecaj za to vredi svaka kriza,svaki bol,svaki znoj i dan i noc prelezan u krevetu u strasnim bolovima u iskupljenju i ciscenju tela do slobode!!!! vidim da ima dosta novih ljudi nadam se da je vise njih radi savetovanja i edukacije da ne upadaju u problem nego onih koji traze pomoc i resenje problema,nikom dobro nije donelo,neznam sta je to sto je i mene a i vas teralo da se uplicemo u to i svesno smo ulazili u jamu i dosta njih nije izaslo iz nje ali svesno smo isli ka propasti i nismo stali pa vidite kakva je to sila koja vas vuce ka ponoru a vi sa osmehom idete ka njoj i skacete,djavolji magnet okrenite polove kako znate i odbite se od njega sto dalje jer zivot je samo jedan i treba svasta proci i videti al nemojte ga traciti na ovo nece na dobro da izadje!!! NEKA VAM DAMIR BUDE PRIMER KAKO SE ZAVRSAVA ONO STO CETE ZAPOCETI ILI STE ZAPOCELI,NEKA VAM JA BUDEM PRIMER ZA ONE KOJI SU KRENULI KA IZLASKU TUNELA KA SVETLOSTI!!! i posle dve godine i dalje se borim i neopustam,neposustajem i nepredajem jer on cuci tu iza coska i samo ceka da spustimo gard i da nas nakautira ponovo sto ja kazem "NA NOGAMA DO KRAJA MECA I KAD JE IGRA TESKA" pozzzz....za sve pa se pisemo nekom drugom prilikom....aj uzdravljeee i cuvaj te se!!!! :-))))
B
i
u
Quote
Code
List
List item
URL
Ime *
objavi komentar
Odustani
avatar laxoni
0
 
 
Zasto niko neubije tog coveka i skrati mu muke posto samo drustvo ne zeli da mu pomogne, neke stvari u ovoj drzavi moraju nazalost da se resavaju radikalnim merama, a sto se tice teksta, pa ovaj sto je pisao kao da zeli NIN`ovu nagradu hebem ti sunasce.
B
i
u
Quote
Code
List
List item
URL
Ime *
objavi komentar
Odustani
B
i
u
Quote
Code
List
List item
URL
Ime *
objavi komentar