nn: Ja bih najvise volela ...
D.D: Jedno pitanje samo, za...
pirana-kv: Diareja.....nema to ve...
pirana-kv: druze imas cajeva prir...
pirana-kv: obrati se privatnom do...
extrem: Ja sam cist 8 godina....
maks: koliko se ekstazi zadr...
pirana-kv: evo me druze stari nis...
pirana-kv: odes kod tvog doktora ...
nn: Zanima me da li diarej...
D.D: Jedno pitanje samo, za...
pirana-kv: Diareja.....nema to ve...
pirana-kv: druze imas cajeva prir...
pirana-kv: obrati se privatnom do...
extrem: Ja sam cist 8 godina....
maks: koliko se ekstazi zadr...
pirana-kv: evo me druze stari nis...
pirana-kv: odes kod tvog doktora ...
nn: Zanima me da li diarej...
| Porodica |
| nedelja, 18 januar 2009 17:43 |
|
Kada sam već izašao iz bolesti, jedno veče sam razgovarao sa majkom i sestrom o tome kako nam majka (ni meni, ni njoj) nije nametnula obaveze dok smo još bili mali. Sedimo tako i analiziramo to kako nas je majka vaspitala. Dolazimo zajedniči do zaključka da naši roditelji (a posebno majka) nikada nisu zauzeli čvrst stav, nikada nisu ozbiljno sankcionisali naše ponašanje (ali ni nagrađivali), nikada nam nisu nametnuli zdrave radne navike u kući, školi, itd. Moja majka kaže: -Ali deco, ja sam to radila zbog vas, meni ništa nije bilo teško samo da vi budete dobro.- Stav: „Nek’ su oni živi i zdravi’’ je potpuna glupost. To nije dovoljno. I ja sam bio živ i zdrav, pa sam stigao tamo gde sam stigao. Mi objašnjavamo majci da je to od mene napravilo neodgovornu osobu, koja ništa ne pomaže u sopstvenoj kući i koja ima slobodno sve vreme ovoga sveta. Ona se branila i branila ponavljajući da ona tu ništa nije mogla jer ni mi nismo hteli, i nama je odgovaralo da ništa ne radimo. PA NARAVNO DA MI JE ODGOVARALO. Naravno da mi je vremenom postalo normalno da ništa ne radim, da me sve čeka oprano, ispeglano, da me čeka doručak, ručak i večera. Ne moram ni frižider da otvorim, a kamoli da operem sudove. Satima smo razgovarali, srce me je bolelo što rođenoj majci moram da objasnim da JESTE istina da je pogrešila. Mora da je užasno teško prihvatiti činjenicu da si iz najbolje namere pogrešio negde u vaspitanju svoje dece. Na kraju, majka više nije mogla da izdrži, počela je da plače i jeca – i shvatila je. Nakon toga je shvatila (kao i ja) mnoge stvari koje sada predstavljaju snagu moje porodice u borbi protiv heroina. Moramo imati otvoren um, zaboraviti na prošlost, optuživanje, taštinu, sopstveno JA. Jedino tako je borba moguća. Zato verujem da, nažalost, neki ljudi i neke porodice jednostavno nemaju kapacitet za lečenje. |












komentari
Vaspitanje je cudo, kao sto je neverovatno kako, kada smo mali, upijamo dobre i lose stvari, smeh i strahove.........Vidim i dole neki komentar kako roditelji nisu nista krivi. To znaci da oni nemaju nikakvu ulogu tu, je l'? A kad je nesto dobro u pitanju, onda su roditelji zasluzni? To sto neko ima ljubav, ne znaci da ima sve ostalo. Ljubav nije dovoljna u ovoj prici. Ja nikad nisam rekao da je najveca krivica u meni samom, ali jednostavno ne mogu da "progutam" neke ovde tvrdnje po kojima roditelji nisu ni postojali.
To je bio izbor! Krenuti ili ne...
Naravno, ljubav nije bila dovoljna! Moj brat je imao nas... uvijek! Ali, u nekim situacijama, racunao je na nasu odgovornost za svoje postupke... i imao je! Kakva greska!
Zivotarenje je, cini mi se, i posledica "staklenih zvona" koje porodica izigrava iz ljubavi, brige... straha da se Dijete ne oneraspolozi, rastuzi, umori!
Zato, nije dovoljno da se samo oni, zavisnici koji apstiniraju, promijene... To je obaveza i nas, porodice! A sjedjeci i pricajuci cija je zrtva bila veca, teza... ne vodi nikuda!
Svaka cast, dobro receno. Ovo je sustina. Svi treba da se menjaju.
Onda sam dobio 50 gr trave i 1 necega tamno, tamno braon cvrstog kao ne znam sta sa cak ostrim ivicama koje nije moglo da se izmrvi uopste na poklon be para a mogao sam da platim. Secam se da je doza heroina za 3 coveka da ne znaju sta rade ceo dan kostala kao pola cene XS Paco Raban 100 ml. Mesec dana sam to imao nisam probao a dobijam pod obcanjem da necu ja uzimati nego za drugove da castim na zurkama. Mesec dana posle nisam nista probao nosim to kod druga i na ulici krecem da pusim izdrobljenu cistu travu u pljugi ni filter nisam znao da treba da se skloni znaci nikad video nikog ko to pusi nikad do tada video to. Pusim ne osecam nista bacam vise od pola. A ono kamena koje je bilo veliine malo vece od klikera sam nekako udarao dugo u solji za kafu sa donjim delom skakavca znam da se jedva izdrobilo i pola uslo u drsku noza izmedju slojeva crnog od drske i onog metala, to sam video posle 3 meseca. Ulazimu ulaz a samo znam da mi je drug rekao pre toga nekoliko dana da heroin nije beo nego braon nasuprot mom misljenju i ja pomislim da je to to posto mi nije receno sta sam dobio. Uzimam papir i to onaj od pljuga savijam i kao smrknem malo iz kutijice rekao mi je drug pre polska da se uzima veliina sibice nikako vise. Ja sam uzeo toliko otprilike uglavnom nos je poceo da me razdire poceo sam da se tresem da se nisam otrovao necim da mi ovaj nije dao neski otrov kao drogu uglavnom pola vadim iz nosa sigurno maramicom sve ostri komadici mali sitni ne izdrobleni dobro. Dok sam dosao u njegov stan gledam se u ogledalo ne primecujem nista na sebi i krecem da sedam tu tako brzo pocinje dejstvo da za 3-4 minuta skroz sam usran od straha sa pritiskom u galvi obamrlosti za koju ne mislim uopste da je lepa i sve vise i vise mi se povraca a tresem se kao da sam na minusu. Znao je da sam uzeo heroin i poceo da me moli da mu dam on zna kao gledao je ljude, i am gledajuci ono kaze da je mnogo tamno i uzima samo bolje podnosi od mene ja ne mogu da izvucem pare za cigare iz dzepa malo kasnije koliko se tresem. Povracao sam i dosao kuci i otreznio se i sutra sam osecao kao da sam preterao sa kolicinom kao danas cu manje. Tako se to nastavilo nedelju dana dok nije nestalo. Onda pauzakao neu sada ne razmisljam i vec posle 3 dana sam hteo ali gde kupiti, znam da je drug me odveo kod dilera imao sam 100 maraka, dao nam je 4 paketa svaki da se dvojca urade po 2 puta. Secam se da je diler rekao da 2 nedelje mu niko nije kupio 4 paketa, jer je heroin bio drugaiji gram je bio kao sada 7 a mi jos tek pocetnici. Tako se to nastavilo a ni sam ne znam kako je pocelo i zbog cega. Samo znam da mi nista nije falilo u zivotu. Od malena sam bio sam kuci i smatrali su me za osobu koja je puna odgovornosti koja zna gde su pare, zna gde je oruzije, zna sve. Podrazumevalo se da sam mogu da napravim prelaz iz detinjstva u coveka i da napravim izbor izmedju dobrog i loseg, a mozda nisu znali da li cu ja pomisliti da mi se normalan putne svidja i da cu pokusati drugacije da zivim. Uglavnom kada osetis da neka supstanca moze da ti izazove stanje koje je mnogo lepse nego dato rodjenjem tesko je posle to coveku oduzeti i naterati ga da se urazumi jel je primarno osecati se bolje a ne sta je dobro a sta nije.
Kazna i propadanje nisu na vidiku a tu si sam sa supstancom koja te vodi u drugaciji svet kako neki kazu sto je pogresno jer ti si u ovom svetu zasticen od svih bedaka nevolja sitnih bolova sitnih i krupnih problema, imun na malogrdjane imun na seljanu ali ne mislim na ljude sa sela nego mislim na sabane iz grada koji godinama kasnije delimicno saznaju neke stvari i misle da su bogovi sto imaju nesto sto si imao dok su isli odrpani spavao sa drugaricama zbog kojih su plakali nocu mrzeli te jer njihove mame kazu da si narkoman. Nosio Air 180 i Air max dok su nosili Simod. Nekako ih sada i razumem jer mora da je tesko kada neko u koga si zaljubljen voli nekog ko uzima drogu a ti cinis sve sto treba i svi pricaju kako si dobar. Sa mrznjom su govorili da imam sve a pola od toga sto imam su pljuvali i predstavljali kao gresku a sami zeleli. E heroin je cinio da sve to nestane plus jos mnogo toga a kazem posledice i ponor se nisu nazirali...
Kako i zasto ne zelim vise da razmisljam o problemu koji i ako je jos u procesu resavanja ne volim da se secam jer mi to deluje na slabo uspesne psihoterapije koje drze doktori koji preziru grupni sex a zadovoljno slusaju ljude kako p[ricaju da li su virili mami i tati dok se kupaju. Tj ljudi koji ne smeju da ustanu i izadju kod gadnih ljigavih slicnih pitanja pred kojima bi se postideo i najgori ludak koji ostanu da odgovaraju i pricaju zarad ubedjenja njihovih roditelja da lecenje ide dobrim putem. Ima nas kojima je bilo bitnije kako se osecamo. Jos se secam komisije 1998 leto posle mog lecenja kada sam sedeo na celu sa 15 drugih lekara koji su poceli procenu da li da budem izlozen takvoj vrsti torture jer samo oni za koje se proceni da ima spasa smeju da budu propitivani skakljivim pitanjima ustao sam i kako kazu razocarao majku i njih mada bi uradio isto i sada. Suvise je to bilo rano da shvatim neke stvari a gledajuci na ulicu osecao sam bukvalno kao da me zove onaj drugi svet preko puta Drajzerove kome pripadam a da sam ovde osudjen jer sam video nesto lepse. Bilo je trenutak pitanje kada cu ga uzeti ponovo.
Problem narkomanije vidim mnogi jos uvek gledaju drugacije jer suvise nebitnih stvari se prica a bitne se ne spominju. Ko je kriv sto je dete narkoman vise nije vazno kada dodje dotle bitnije je kako se oseca tokom lecenja jer muke velikim delom prave od droge nedostizni raj koji za sekund odnese svu patnju. Na tom pocetku bar je vecina mislim ubedjena da je droga prava strana a objasnjavanje da nije i samo pogorsava problem i dete sve vise voli svet droge, a kriza i depresija prave jos cvrscu tu ljubav. O tome sta se psihicki prezivljava se malo govori a vise o tome sta ne sme i non stop zakoni, pravila koja nikad ne znas ko je u pravu a narkoman se izgubi jer niko ne obraca paznju kako mu je a samo ga vuku po lekarima koji ne pomazu nimalo. Tako je bar to bilo kada sam ja isao zbog svog problema. Takodje odvajanje od drustva jednim delom deluje da osecas kao da si sam samcijat na svetu, jer podrska roditelja bar meni jos tada nije bila nimalo bitna to mi je delovalo kao smaranje koga se moram osloboditi. Mozda mora tako da bude ali znam da je tesko sve to preziveti, a od reci moras, moram, izdrzi odupri se bice bolje ima malo vajde i ne deluju istinito. Droga je od kada je uzmes tu u tvojoj psihi i nece otici nikada a ceka da popustis. Tako a prica moras, i izdrzi deluje lose za onoga ko se oseca lose, a ako se neko oseca zivo, dobro onda sve to lakse prezivljava a manje su i sanse da popustis.
Molim vas lepo ovo sto sam napisao ja nikoga nisam hteo da omalovazavam i da ponizavam jer nisam takav uvek sam vise nego drugi rzumeo tudju nesrecu a sto sam morao da budem drugaciji nisam kriv takav sam rodjenjem a nikada druge nisam zajebavao jer nemaju pare ili im nesto nedostaje. Bilo je momenata kada ni ja nisam imao i trpeo sam. Ni sada nemam mnogo a cool mi je zivot pricam vam za vreme kada sam bio klinac i kada je bilo takvo vreme da je malo ljudi imalo bilo sta a malo se poznavao i problkem droge tako da ja nisam mogao da uvidim ili budem naucen nesto vise sto potisnulo moju zelju da probam sve extremno. Jednom sam rekao da bi skako iz padobrana, radio bilo sta jer ne bi mogao da spavam to vece a da znam d sam imao prilike a nisam uradio tako nesto. I opet uzrok je za to nebitan.
Sve najbolje
Pozdrav!!!!!
nemoj zameriti sto smo uzeli tvoje pitanje kad smo isprobavali modul na sajtu. To je zato sto si nam nedostajala :)
A tom Nebojši poruči da ako te ne bude mazi i pazio, ima će posla sa glavokomadajućom, kako me već Dreamer iz milošte nazvao.
Ljubi je jedna mama
Dakle, vas trud za sada, treba da bude fokusiran na oca, da on prestane biti podrska (da podrska) tvom bratu za drogiranje. Ako ne moze sam sebi da popravi zub, televizor ili auto, ne moze ni ovo sto je daleko veci kvar. Ako je psiholog ili psihijatar, opet bi trebao da bude svestan da nemoze profesionalno da se odnosi prema osobi sa kojom je emotivno vezan.
Mozda bi neki primer bio koristan, ako mozes naci nekog oca narkomana u svojoj okolini koji bi hteo da poprica sa tvojim ocem. Ne verujem da ce hteti da dodje na sajt, a ovde bi mogao da poprica sa Starim koji je jedan od retih oceva koji radi nesto na svom problemu. U svakom slucaju, moras mu staviti do znanja, koliko god da ovo strasno zvuci, da ce njegov sin najverovatnije umreti od droge. To najverovatnije se samo nakoliko procenta razlikuje od onog sigurno.
Zelim vam da sto pre ugledate svetlo na kraju tunela. Sto ga pre budete ugledali veca je verovatnoca da cete iz tunela izaci.
Ma kafa i cagare su zakon ujutru..:)
gde moze da se kupi knjiga dr.robert torre-put oporavka anonimnih narkomana