D.D: Jedno pitanje samo, za...
pirana-kv: Diareja.....nema to ve...
pirana-kv: druze imas cajeva prir...
pirana-kv: obrati se privatnom do...
extrem: Ja sam cist 8 godina....
maks: koliko se ekstazi zadr...
pirana-kv: evo me druze stari nis...
pirana-kv: odes kod tvog doktora ...
nn: Zanima me da li diarej...
| Zablude o heroinu |
| Dreamer |
| nedelja, 18 januar 2009 17:43 |
|
Postoje mnoge zablude i predrasude vezane za bolesti zavisnosti i zavisnike uopšte. Pre dosta vremena igrom slučaja naleteo sam na knjigu: “Ne dozvoli da te droga izbaci iz igre” koju je napisao dr Petar Nastasić. Tu knjigu preporučujem svima, kako preventivno tako i ljudima koji imaju problem i njihovim porodicama. Tu su, između ostalog, nabrojane neke zablude i PREDRASUDE. Poslužiću se nekim citatima i začiniti sve to sopstvenim iskustvom. U knjizi se kaže : -Mišljenja sam da se problem ne može sagledati jasno i realno ukoliko se ne oslobodite tih pogrešnih stereotipa o bolestima zavisnosti. Najveći deo onoga što prosečni ljudi, mladi ili stariji, nauče o alkoholu, drogama i problemima vezanim za njih, saznali su i naučili putem filmova, televizije i kroz popularne časopise i novine. Jedan način delovanja ovih medija na prosečnog čoveka je povezivanje droge i alkohola sa prijatnim slikama i sadržajima i sa poznatim ličnostima, koji su mladima često modeli za identifikaciju. Ovo je podloga koja služi za dopunjavanje „čarobne priče” i kreiranje i širenje mita o slobodi i pravu na zadovoljstva i opuštanje, a onda i o „neverovatnim doživljajima” pod dejstvom neke droge, o sve novim i novim „super” i „fantastičnim” delovanjima i „cool” provodima. Stvaraju se mitovi i heroji. Drugi način delovanja je kroz pružanje informacija o štetnim dejstvima droge i alkolhola. Tačnost ovih informacija koje stižu putem štampe ili TV-a u poslednjih nekoliko godina je sve veća (moj komentar: možda jeste veća, ali opet mogu se čuti različite gluposti na koje se zavisnici smeju, kao što sam se i ja smejao; jer takve pogrešne informacije o delovanju neke droge i sl. zaista jesu smešno pogrešne), ali je ipak konačan proizvod pogrešan i štetan! Kako je to moguće ?? Veliki broj zavisnika itekako imaju kuću, posao, idu u školu, itd. Zato je teško prepoznati problem. Ja sam prvi primer: bio sam najuspešniji kad sam bio najviše pod dejstvom supstance i kad sam imao dovoljno supstance za sutra, prekosutra itd. Onda je sve u redu i ne moram da ceo dan provodim u traženju načina da dođem do nje, već mogu da se posvetim učenju, kreativnim stvarima, mogu da budem pažljiv prema porodici, devojci, prijateljima, itd. Zavisnici ne mogu sebi da dozvole da napuste sopstvenu kuću, i oni to ne žele. Meni je moja kuća (kao sekundarna stvar) bila mesto gde živim, spavam i jedem, mesto gde živi moja porodica, gde su mi otac i majka, mesto gde će me majka svako jutro (iako već mesecima i godinama sumnja u nešto, a ni ona ne zna šta je to) sa osmehom probuditi, skuvati mi kafu i napraviti doručak. Sa tužnim pogledom će istrpeti moj povišen ton i besmislene teške reči njoj upućene (jer sam ja nervozan i u krizi zato što je jutro i ja još uvek nisam otišao u grad da kupim drogu). Sa osmehom i pažnjom će me uhvatiti za ruku i pitati: “Sine, daj da razgovaramo, postoji li neki problem? Znaš da sam ti ja najveći prijatelj koga imaš. Ja sam ti majka”. Ja ću se sve više nervirati kako ona sve više pokušava da razgovara sa mnom. Popiću svoju kafu, tražiću novac uz neku besmislenu priču i zalupivši vrata izaći iz kuće. Ona će ostati da plače i radi kućne poslove. Ja sam izašao iz zgrade i već zaboravio na nju. Mislite da sam je nekad upitao: - Majko, mogu li nešto da ti pomognem, da uradim i ja nešto?- Ona bi sedela, nervozno šetala, preturala moju sobu tražeći neki trag, mesecima i godinama retko izlazeći iz kuće, jer je izgubila volju za odlazak u šetnju ili na kafu sa prijateljicom. Izgubila je volju da kupi sebi bilo šta, da vodi računa o sebi, da ide na posao; izgubila volju da živi. A ja to nisam video i stalno sam joj prebacivao milione i milione stvari za koje nije ona kriva već JA. I majka (kao i većina majki) pomisli kako ona zaista jeste kriva za mnoge stvari, pita se gde je pogrešila i kako bi mogla da bude bolja majka…užasne stvari……….ali malo sam skrenuo sa teme. Počeo sam da nabrajam stvari zbog kojih mi je kuća bila sekundarna i hteo sam da kažem da mi je kuća bila važna kao izvor sredstava. Koliko puta sam pomislio da odem od kuće. U retkim trenucima kada se moja svest na par minuta budila, pomišljao sam da odem kako bih poštedeo i spasao ljude oko sebe. U drugim momentima, pomišljao sam da odem jer me svi nerviraju, svi su loši, itd. Naravno da nisam odlazio, jer onda ne bih mogao da se snađem i da „preživim” bez droge. ……”Mnogo je teža marihuanska psihoza ili alkoholni delirijum, nego za neke ljude, mučno i teško suočavanje sa činjenicom uzimanja marihuane. Da li je suočavanje zaista tako teško i opasno” Saobraćajna nesreća izazvana pod dejstvom marihuane, ekstazija ili alkohola koje neki ljudi pogrešno svrstavaju u „lake” droge može imati smrtan ishod. Dakle, prema onome što medicinska struka zna, ne postoje lake droge, niti lake narkomanije, lake zavisnosti i teške zavisnosti. Zavisnost je zavisnost, svaka je teška [Pa, ljudi, i cigarete su zavisnost i prokleto je teško ostaviti cigarete, zar ne?) i treba je prepoznati i rešavati………Dakle, ne može se biti „malo” ili „lako” zavisan. Kad zavisnost postoji, tok i posledice su vrlo predvidljivi, čak i neizbežni, ako se ne reaguje.” Jesam li negde spomenuo iglu i špric? Nisam. A ima li neko ko će za mene posle ovih informacija reći: -On nije zavisnik, ma on je baš divan momak, samo je malo hedonista i voli da uživa u životu.- Naravno da ne znači da droge ima u svakoj kući. Jednostavno želim da kažem da se roditelji (što je razumljivo i ljudski) toliko PLAŠE i same pomisli da je možda moguće da se njihovo dete drogira, da automatski stvaraju mehanizam odbrane. Roditelji moraju shvatiti da oni itekako imaju uticaja na to da li će dete početi da se drogira ili ne. Tek ću pričati o porodici, ali sada ću samo da navedem jedan svoj primer. Pre toga da kažem da je mnogo slobodnog vremena veoma velika opasnost. Sa tim je povezan i nedostatak radnih navika i obaveza. |












komentari
Bravo buraz!!!To je to!To su te prave zablude!!!!
Свака част , озбиљан текст , размишљање , труд . Сматрам да је аутор погодио у мету , нарочито што и сам има искуства у томе , што значи да није као други преписани текстови из уџбеника ( мање више бескорисни ) него лично искуство и сазнања , које нам свима могу бити од користи . Камо те лепе среће кад би оваквих озбиљних аутора и њихових текстова било више на овом сајту . Са свиме горе написаним се слажем само бих додао везано за 4 заблуду и поделу на лаке и тешке дроге , моје сазнање , да постоји још једна подела , то мени исправнија , а то је подела на супстанце које изазивају физичку завист ( само алкохол и хероин ) и на остале који изазивају психичку зависност ( марихуана , кокаин и све остало ) . Зависност је зависност , ту не постоји лакша и тежа , боља и гора , црна и бела , то је надам се свима јасно . Поента је та да је лечење или залечење зависника далеко успешније ( процентуално ) ако је реч о корисницима супстанци које изазивају само психичку завист .
Поздрав
Дејан
Ne postoji takva kategorija,, samo psihička zavisnost,, i ovo nije moje mišljenje jer ja nisam stručna osoba po pitanju zavisnosti. Po iskustvu i saznanju ljudi, koji se godinama bave narkomanijom ne postoji samo psihička zavisnost. Supstance koje izazivaju psihičku zaviasnost izazivaju i fizičku zavisnost a jačina fizičke zavisnosti je različita.
Naprimer - kafa. Izaziva psihičku zavisnost ali izaziva i fizičku zavisnost. Ukoliko godinama se u određeno vreme , recimo prva jutarnja kafa, pije veće količina kafe, nagli prestanak unošenja izaziva glavobolju. Čak i kafu ne treba prestati piti odjednom , već postepeo smanjivati količinu.
Kod zavisnosti je najmanji problem fizička zavisnost. Nekoga možete na silu, na prevaru,...detoksikovati i on više nije fizički zavistan, psiha je ono što ljude vraća u recidiv.
Manite procente, šta u lečenju narkomanije znači 4.50% izlečenih? da pola čoveka je strejt a pola se drogira.
Pozdrav,
Како ти изричито тврдиш "Не постоји таква категорија , само психичка зависност" посегнуо сам за додатном едукацијом , на чему сам ти захвалан , и тај термин сам претражио на Википедији и осталим сајтовима и понешто од тога сам путем опције COPY / PAST пренео и на овај форум . Врло је вероватно да ја могу погрешити али поделу на физичку и психичку завист не спомињем само ја , већ је она присутна и код других .
Кафа (арапски: кахва) је напитак који се припрема кувањем пржених семенки биљке кафе, најчешће у води или млеку. Кафа се обично служи топла. Ово пиће је веома популарно у многим земљама света. Кратко након конзумације долази до благе нервне стимулације што појачава будност, узрокује осећај топлоте, несаницу, убрзани рад срца итд. У већим количинама кафа узрокује узбуђеност, психички немир, лупање и прескакање срца и несаницу. Постоји више начина припремања кафе, а најпознатије су турска кафа, филтер кафа, еспресо, нес-кафа, ирска кафа и капућино (начин припремања еспресо кафе).
11. marihuana
Napisao/la - Djuradj
Friday, May 23 2008
Poštovani Maestro,problem je,kao i uvek,u glavi.Marihuana stvara zavisnost.Samo što to nije fizička već samo psihička zavisnost.
Drugim rečima neko se neće valjati od bolova,već će jednostavno sebi reći da mu je dosadno,neinteresantno,da mu treba "nešto" da se opusti,i koristiće marihuanu.Mada to spada i u domen fizičkih potreba,možda ne zavisnosti,ali ako nekome treba nešto dodatno da se opusti,pitanje je kako i koliko je to dobro.
To je kao pitanje da li je alkoholičar onaj koji baš svakog vikenda pije pivo,ili ko baš svakog dana popije po jedno pivo.Navodno nije,al kad treba malo da se proredi,onda je to već pitanje.No dobro da ne širimo temu.
1. Da li mislite da je alkoholizam bolest? Da,uzrokuje kako psih. tako i fiz. zavisnost. Dovodi do bolesti mnogih org. sistema.
Prestanak upotrebe kod zavisnika dovodi do pojave apstinencijalnog sindroma (fizičke krize) koji se manifestuje kroz bolove u celom telu, mučninu, povraćanje, proliv, pojačano znojenje, groznicu i drhtavicu. Kriza traje 7 do 10 dana , ali osećaj slabosti i bezvoljnosti može trajati i nekoliko meseci. Time se završava fizička zavisnost, ali ne i vrlo snažna psihička, odnosno neprekidna žudnja za drogom, koja je i razlog što se zavisnik ponovo vraća heroinu.
Po prestanku delovanja javljaju se blaži psihički efekti kao što su konfuzija, nesigurnost pokreta i tremor. Redovna upotreba LSD-a za posledicu ima razvoj tolerancije, pa korisnik više ne doživljava efekte ni se velikim dozama.
Marihuana je najčešće korišćena droga u svetu i kod nas. To je zelena, braonkasta ili žuta mešavina sitno iseckanih suvih cvetova, lišća i semenki Indijske konoplje. Iz konoplje se dobija i hašiš, smola dobijena iz cvetova, različitih nijansi braon boje. Marihuana stvara psihičku zavisnost, i može biti štetna na mnogo načina, kako u trenutku uzimanja, tako i tokom dužeg vremena konzumiranja.
Prestanak upotrebe kod zavisnika dovodi do pojave apstinencijalnog sindroma (fizičke krize) koji se manifestuje kroz bolove u celom telu, mučninu, povraćanje, proliv, pojačano znojenje, groznicu i drhtavicu. Kriza je veoma jaka i dugo traje, tako da se kod ove vrste zavisnosti, u većini slučajeva preporučuje bolnički smeštaj i nadzor. Zato što izaziva veoma jaku psihičku zavisnost i zato što se koristi u lečenju zavisnika od heroina, uvek postoji opasnost da zavisnici posegnu ponovo ili za heroinom ili za bilo čim drugim što bi moglo da zadovolji njihovu potrebu za metadonom. Metadon je uzročnik velikog dela nasilnog ponašanja.
Kokain je veoma adiktivan stimulans koji direktno deluje na mozak. Dobija se iz biljke koka koja raste u Južnoj Americi. Kokain se proizvodi u obliku belog, kristalizovanog praha. Krek nastaje preradom kokaina sa ciljem da se dobiju grumenovi nalik vosku koji su namenjeni pušenju. Kod korisnika se razvija izuzetno jaka psihička zavisnost.
Heroin je droga koja spada u grupu opijata. Proizvodi se preradom opijumskog maka, a u obliku je praha čija boja varira od braon do bele u zavisnosti od čistoće. Uzročnik je najvećeg broja smrtnih slučajeva među zavisnicima. Bez obzira na koji način se uzima veoma brzo stvara snažnu fizičku i psihičku zavisnost.
MDMA u žargonu poznat kao ekstazi je sintetički narkotik koji je u novije vreme veoma popularan među mladima. Specifičan je po kombinaciji stimulativnog i halucinogenog dejstva koje uzrokuje kod korisnika. Proizvodi se u obliku tableta na kojima su često prisutni raznovrsni crteži. Uzimanje ekstazija dovodi do snažne psihičke zavisnosti.
POSLEDICE
-teška fizička i psihička ovisnost,
-promene celokupne ličnosti i ponašanje,
-velika potražnja za novcem,
-psihofizičko propadanje,
Конопља се најчешће ужива путем пушења, и то цветови женске биљке. Обзиром да се нигде у свету, осим у Холандији, цигарете од конопље не продају легално, оне се најчешће ручно мотају у цигарет папир (у жаргону познат као ризла) који се може купити на свакој трафици. Да би се ручно смотале, потребано је направити и филтер, у жаргону познат као флоп(флок). Ручно смотана цигарета од конопље се најчешће назива џоинт (џокавац), буксна или справа. Конопља се такође може пушити и на лулу, пајп, бонг или наргилу.[2]
Након дуже и учестале рекреативне употребе конопље може се јавити психичка зависност.[3]
Поздрав од Дејана
Vidim da ste na sajtu, pa da vam repliciram mada to ne volim. Ja vas nisam negirala, dakle postoji i fizicka i psihicka zavisnost. Ono sto sam vas dopunila a to je da sam psihicka zavisnost ne postoji odvojena od fizicke i kafu kao primer vrste zavisnosti navela. Hvala na savetina oko spremanja kafe, ali nije trebalo, u kuci imam vec nekog ko je prosao profesionalnu obuku spremanja iste u svim vrstama i oblicima. Mislim da ovde nije mesto ironiji i prepucavanju, a kad pisem ne iznosim moje stavove, vec ili vlastito iskustvo ili iskustvo ljudi koji se problemom narkomanije bave dugo vremene a neki su bili i sami zavisnici. Smatram da nije lose prenositi razlicita miasljenja i iskustva o istom problemu
S druge strane, psiha je povezana sa telesnim stanjem, i nije čudno da psihološka zavisnost u nekim slučajevima ima i svoje telesne vidove ispoljavanja. Poznat je primer placebo efekta da ljudi osete fizičko poboljšanje, samo zato što misle da uzimaju lek, tako da to može biti uporedivo sa psihološkom zavisnošću i doživljajem fizičkih smetnji ako izostane supstanca na koju je razvijene psihološka zavisnost. Dakle, niste pogrešili u svom stavu, znaci fizičke krize kao posledica psihičke su mogući, ali nije ni pogrešna podela na psihičku i fizičku zavisnost i mislim da se ta dva stava suštinski međusobno ne isključuju. Sigurno postoji razlog što je zvanična medicina na planetarnom nivou uvela forumulaciju psihička i fizička zavisnost, iako mislim da to ne treba dovoditi u pitanje, smatram da je korisno diskutovati na tu temu.
Moram da iznesem jedan lični primer kao prilog ovoj interesantnoj polemici. Ja sam recimo pušač, ali pušim od 1 do 3 cigarete dnevno. Nemam nikakvu potrebu za cigarama, nikakav fizički i psihički poriv da ih pušim, i mogu bez problema da ne zapalim cigaretu ceo dan, dva, tri, četri, deseti ništa neću osetiti. Dakle u mom slučaju nikotinska zavisnosti ne postoji. Pušenje je za mene ritual, uživam u njemu, kad nemama vremena desi se da ne zapalim po ceo dan, i zaboravim na to potpuno. Ovo je naravno moj subjektivan doživljaj, lično iskustvo iz kog ne mogu izvući tvrdnju da nikotin ne izaziva zavisnosti, i da pušači mogu da prekinu da puše bez problema.
Na ovaj deo teksta sam dala komentar - a ne bezim od toga da sam mozda pogresno razumela ovaj tekst. Alkohol i heroin izazivaju i psihicku i fizicku zavisnost a i marihuana i kokain izazivaju i psihicku i fizicku zavisnost.
Pre par minuta sam razgovarala sa Aleksandrom, koji ce da vodi i novi centar za tretiranje zavisnosti ,, Torima,,i on mi je potvrdio da je ovo sto pisem ispravno.
Sto se kafe tice i ja imam nzak pritisak i pijem ujutro veci kolicinu kafe, povremeno imam glavobolje izazvane nedostatkom kofeina u organizmu / tako mi objasnili lekari i savetovali postepeno smanjenje kolicine unetog kofeina/ Dakle nista ne pisem sto nema neku strucnu osnovu.
Mnoge supstance izazivaju zavisnost / cak i cokolada, koka kola...i cigarete tj.nikotin/
Zasto neko nemoze bez recimo koka kole, cokolade, cigareta a nekome je kao vama svejedno, medicina ima pretpostavku da ljudske predispozicije prema zavisnosti su razlicite. Neko se odmah ,,navuce,, a neko i posele izvesnog vremena moze prestati sa konzumiranjem bez ikakvog problema. Postoje i ljudi koji su konzumirali heroin, navukli se a posle fizicke krize nisu imali ekstra probleme sa psihom, nastavili da se druze sa istim drustvom a nikad vise uzali dop. Naravno uvek postoje izuzetci i naravno oni nikad ne potvrdjuju pravilo tako da o tome ne vredi niti polemisati niti pisati.
S postovanjem,
Nirvana
Како сте Ви написали " Vidim da ste na sajtu, pa da vam repliciram mada to ne volim " , изгледа да ваша изјава не стоји када упорно и упорно цитирате моје ставове и мишљења . Нисам приметио да икога другог цитирате и нисам приметио да ичије коментаре и ставове коментаришете осим мојих , тако да се осећам позваним да одговорим . Такође молио бих Вас да ми објасните Вашу реченицу " a kad pisem ne iznosim moje stavove, vec ili vlastito iskustvo ili iskustvo ljudi koji se problemom narkomanije bave dugo vremene " , Није ми најјаснија ова тврдња , јер колико ја знам , свако од нас на основу свог искуства и разговора са другима гради своје ставове , односно ставови произилазе из искуства и сазнања . Није ми баш најјасније шта сте желели тиме да кажете . Затим волео бих да мени неупућеном разјасните и следећу реченицу : " Pre par minuta sam razgovarala sa Aleksandrom, koji ce da vodi i novi centar za tretiranje zavisnosti ,, Torima,,i on mi je potvrdio da je ovo sto pisem ispravno " . Мене јако занима ко је тај господин и о каквом Центру је реч , јер чим ви његово мишљење прихватате као чињеницу , претпостављам да је реч о стручњаку из ове области о којој ми полемишемо . Чим је реч о стручњаку а ја нисам ни чуо за њега , нити сам његово име игде прочитао , сматрам да сам на великом губитку , те вас молим да нама неупућенима отворите очи и објасните о коме је реч . С жељом да ћете и даље да цитирате моје коментаре , да их препричавате и памтите
Поздрав од Дејана
Izmeđuu ostalog, istraživanja na životinjama sugerišu da marihuana stvara i fizičku zavisnost, što se potvrđuje apstinencijalnim krizama kod ljudi. Kod redovnih korisnika marihuane može se razviti "tolerancija" što znači da su im potrebne veće količine droge da bi se postigli željeni rezultati, koje su ranije postizali s manjim dozama.
Baš što se kokaina tiče na starom sajtu smo imali razmenu mišljenja na tu temu, neki posetioci bivši zavisnici su takodje imali stav da on izaziva fizičku zavisnost. Lepo ste primetili da medicina ima pretpostavku da ljudske predispozicije prema zavisnosti su razlicite. To upravo objašnjava i ovu priču na temu zavisnosti od kofeina, pronašla sam interesantan tekst na netu koji kopiram ovde:
Postoje istraživanja koja su vršena u SAD (USA) i koja su utvdila da kofein u bezalkoholna pića nije stavljen zbog ukusa, već da bi stvorio blagu zavisnost. S tim u vezi, utvrdjeno je da se više konzumiraju bezalkoholna pića koja sadrze kofein, nego ona bez njega. Drugo istraživanje je pokazalo da na zavisnost o kofeinu utiču geni. Fizička zavisnost prouzrokovana kofeinom u 40% slučajeva je nasledna, a utvrdjeno je i da konzumiranje kafe više od 5 šoljica dnevno predstavlja nasledni problem u 80% slučajeva.
Ja lično mislim je dejstvo svake psihoaktivne supstance uslovljeno u velikoj meri psihom osobe koja je koristi. Samim tim je i sve ono što proističe iz zloupotrebe ili upotrebe ovakvih supstanci bilo da je to nikotin, kofein, heroin, marihuana... Verovatno je to razlog zbog kojeg je teško napraviti jedinstvene definicije na temu zavisnosti od ovih supstanci. Nekako mislim da ove postojeće i ne treba bukvalno shvatati. One su verovatno neki prektičan okvir koji zdravstvenim radnicima služi da u odnosu na njega određuju terapije, medikamente, tretiraju bolesnike ovako ili onako. Pretpostvljam da su ti okviri kreirani na osnovu procene reakcije velikog, da ne kažem ogromnog broja pacijenata. To ne znači da takodje jedan veliki broj pacijenata ne reaguje drugačije.
Evo recimo, iz mog ličnog iskustva jedan primer: Poznajem strahovito veliki broj ljudi koji je ili još uvek konzumira marihuanu, i niko od njih nije imao ikakve simptome fizičke zavisnosti. Uprkos, tome verujem da jedan broj ljudi koji je učestalo koristi ima te simptome. Ovu razliku sigurno uslovljava psihološka priroda osobe, intenzitet i staž uzimanja. Da sumiram; mislim da su i pravila i izuzeci validni, a da definicije treba shvatiti kao definicije, formulacije itd, a ne kao apsolutne istine. Rasprave kao što je ova sigurno pomažu da se stekne bolji, slojevitiji, širi uvid u problematiku bolesti zavisnosti.
Pravi kokain nema veze sa ovim ovde djubretom koji se kod nas valja....
Pravi drzi manje od jednog sata...
Na njemu uopste i nejedes..
Paranoja je sve veca i veca...( ja uripovao na njemu da me vijaju pa proso pola boce cedevite na put ) jedna od vecih gluposti koju sam ucinio......
Psihicka kriza je jako jaka...
Zelja za ponovnim uzimanjem je velika......
A dugotrajno ovisnici pricaju o halucinacijama koje su slicne kao od alkoholne krize ( delirium tremens )
Znaci da nista tu nije dobro.....
Na njemu ljudi misle da su lepi, najlepsi, naj jaci, naj bolji i da sve mogu......
Najveci TABU po pitanju kokaina je taj da ljudi na njemu misle da mogu da vode ljubav sa sto zena...????
Istina je da nemogu ni sa jednom.......
Licno probao i tolko stvari se spusta u glavu da se o " kiti " nemoze ni pomisliti......
Cak umakao i u tu cedevitu i nista.........
Tek po prestanku dejstva mi se povratila polna moc.....
Svi ti koji konzumiraju kokain imaju problema sa snom ( insomnia )
Vremenom uzimaju razne dijapazane, bensedine, apaurine, i HEROIN da bi spavali.....
Tako stvaraju podlogu za heroinsku zavisnost.....
Moze se popiti neverovatna kolicina alkohola ( boca viskija bez problema )....
Shvataju vremenom da je na HEROINU bolje......
A mnogi slucajevi pokazuju da nakraju postaju TESKI HEROINSKI ZAVISNICI....
Znaci svi putevi vode ka HEROINU.......
Zajednicko im je to da su oba CISTO SRANJE........
Zato ih netreba NIKAD PROBATI..................................
Mi moramo saznati sta izaziva recidiv kod jednoga bivseg ovisnika koji apstinira. Recidivu prethodi zudnja - neodoljiva potreba da se uzme droga, koju cesto provocira neki faktor okolisa povezan sa prethodnim uzimanjem droge. Prizor kao sto je kontakt sa priborom za injiciranje ili mesto na ulici gde se moze kupiti heroin, izazivaju ne samo zudnju, nego mogu izazvati i merljive fizioloske promjene kao sto su poremecaji pulsa, krvnoga pritiska i galvanski odgovor koze.
Danas svaki profesionalac koji radi sa zavisnicima o heroinu dobro zna koliko efikasan moze biti ovaj lek Metadon kada se primjenjuje na adekvatan nacin.
Bilo da je ”put nagrade” nekoga zavisnika o heroinu primarno disfunkcionalan, ili je njegovo ostecenje nastalo kasnije dugotrajnom izlozenoscu preteranoj kolicini dopamina, cini se da ovaj put moze normalno funkcionisati jedino kada se neki opijat nalazi trajno vezan za opioidne receptore. Ova trajna okupiranost receptora predstavlja stabilizirajuci efekat koji omogucuje zavisniku o heroinu da normalizira svoje ponasanje i da prekine sa uzimanjem heroina. Shodno tome, nije tacno smatrati metadon ”zamenom” za heroin; razlike u njihovim farmkokinetskim osobinama su tolike, da se zapravo radi o potpuno razlicitim
supstancama. Tacno je da se i heroin (morfin) i metadon mogu vezati na opioidne receptore. Ali stalna i stabilna veza sa receptorom koju ostvaruje metadon potpuno je oprecna sa ponavljanim ”high” stanjima koja izaziva heroin, a nakon kojih sledi preterani ”low” period.
Metadon nije eksperimentalni lek. Njegova primena ima cvrsto uporiste u spoznajama bioloskih znanosti, a ucinci su mu dokazani u klinickim studijama koje su bile brojnije od klinickih studija za mnoge lekove koje koristimo u modernoj medicini. Metadon je pomogao stotinama hiljada zavisnika o heroinu sirom sveta. Siguran je i efikasan. Uzima se per os, dobro se apsorbira u cirkulaciju i ostaje vezan na opioidne receptore u mozgu oko 24 sata. Njegovo stabilizirajuce djelovanje prekida ciklus izmjene ”high” i”sick” stanja koji su tipicni za zavisnike o heroinu, a pojavljuju se nekoliko puta na dan.
Ucinkovitost peroralnog uzimanja metadona omogucava zavisniku da prekine sa intravenskim
uzimanjem droge, smanjujuci tako rizik od hepatitisa, AIDS-a i drugih zaraznih bolesti koje se prenose krvlju. Prekid intravenskog uzimanja predstavlja takodjer prvi korak u napustanju bizarnog, anti-socijalnog ponasanja. Kada se ispravno uzima, metadon omogucava zvisniku o heroinu da prekine uzimanje heroina. Smanjuje zudnju za heroinom, a izazivajuci toleranciju na opioide, blokira high osecaj izazvan heroinom.
Jos je jedna cinjenica vrlo vazna - ako pacijent koji je na metadonu ipak povremeno uzme heroin, to jos uvek ne znaci recidiv, vec mo`e ostati jedna epizoda bez ikakvih znacajnih posledica. Za razliku od toga, bivsi zavisnik koji apstinira gotovo nikada ne moze sprijeciti da ga jedno jedino uzimenje heroina ne odvede u potpuni recidiv.
Metadon je sam po sebi pomocno terapijsko sredstvo, a ne panacea. Ne postoje magicne intervencije koje mogu uciniti da zavisnik o heroinu prestane uzimati drogu ako ne postoji makar kakva motivacija.Dakle, metadon treba davati u kombinaciji sa kvalificiranim savetovanjem i rehabilitacijom, psihoterapijom prema potrebi (posto je cesta udruzenost sa drugim mentalnim bolestima), profesionalnom rehabilitacijom,porodicnom terapijom prema potrebi itd. Da bi se postigao uspeh potreban je dobro osmisljen i vodjen program, sa dobro obucenim osobljem koje razume da je zavisnost o heroinu hronicna relapsirajuca bolest i
koje se prema ovisniku odnosi sa postovanjem. Primarni kriterijum uspesne terapije je prestanak uzimanja heroina i zloupotrebe drugih droga kao i socijalna rehabilitacija. Konacni prestanak uzimanja metadona realisticno je ocekivati kod nekih pacijenata, ali ne kod svih; to svakako NIJE primarni cilj terapije. Posto nismo izlecili podlogu za razvoj zavisnosti, tj. defekt u ”putu nagrade”, moze se ocekivati da postoje zavisnici (jos ne znamo u kom broju) koji trebaju dozivotno odrzavanje, upravo onako kako dijabeticari trebaju inzulin.
WLLA jel ti batice pijesh metadon,kad ga hvalish tolko???
Ja sam na 36 i jos se nisam prevario tu navlaku da si navuccem!
Pomogao mi je mnogo u zivotu i nema sta dugo da se mudruje i da se oteze, spasao mi je zivot bukvalno i pomogao mi da mi zivot ne bude vise tolika nesreca kojoj nema kraja.
Ne razumem sta znaci da si na 36 niti mislim da je dobro procena to sto si napisao "jos se nisam prevario na tu navlaku da se navucem". Ja sam bio na mnogo goroj i prljavijoj navlaci i radio mnogo grozne i podle stvari a kraja tome nije bilo.
Nema tu ni malo razmisljanja ko je veci narkoman. To je apsolutno ne bitno kada imamo osobu koja zeli da se leci metadonom, a nebitno je bilo sta drugo. Znaci shvatio je da ne moze drugacije inace ne bi trazio metadon. Ne davanje metadona takvom bolesniku automatski znaci 4-5 novih zavisnika neka vam to bude jasno svima i neka vam bude jasno da to ne mozete da sprecite. Sem da im date metadonsku terapiju koju traze i mole da je dobiju. Da neko cuje i razume u kolikom su problemu koji ne moze da resi ni blokator niti druge stvari. Drugacije je nemoguce.